LIPEDEM

Karakteristični simptomi i znakovi lipedema

Lipedem ima karakterističnu kliničku sliku koja ga razlikuje od pretilosti, limfedema i drugih stanja praćenih povećanjem opsega udova.

Osim nesrazmjernog nakupljano potkožnog masnog tkiva, za lipedem su karakteristični i bolovi, povećana osjetljivost kože, osjećaj težine u zahvaćenim područjima, oticanje te brzo nastajanje modrica. Iako se tegobe među pacijenticama razlikuju po intenzitetu i tijeku, postoji nekoliko prepoznatljivih simptoma i znakova koji zajedno tvore specifični obrazac bolesti.

Najčešći simptomi i znakovi kod lipedema:

› Nerevolucionaran nesrazmjer opsega: Noge su u usporedbi s trupom nesrazmjerno povećane zbog veće količine potkožnog masnog tkiva. Promjene mogu biti ograničene na pojedinačna područja (bokovi, bedra ili potkoljenice) ili zahvaćati cijele noge. Kod približno 30–50 % pacijentica zahvaćene su i ruke.

› Znak manžete (cuff sign): Stopala i šake u pravilu nisu zahvaćeni. Povećanje opsega obično se naglo prekida u području gležnjeva i zapešća, gdje nastaje izražena granica između zahvaćenog i nezahvaćenog dijela uda (tzv. znak manžete).

› Bol i preosjetljivost: Prisutni su bol, osjetljivost na dodir ili pritisak te osjećaj nelagode koji se mogu pojaviti i bez ozljede ili većeg tjelesnog napora.

› Osjećaj težine i pritiska: Čest je osjećaj težine, napetosti ili pritiska u nogama koji se u pravilu pojačava tijekom dana i može značajno utjecati na svakodnevne aktivnosti.

› Oticanje tkiva: Oticanje nogu često se pogoršava u toplom okruženju, nakon dugotrajnog stajanja ili sjedenja te prema kraju dana.

› Izražena sklonost hematomima: Brzo nastajanje modrica na koži, često već nakon manjih udaraca ili čak bez prepoznatljivog uzroka.

› Nodularna struktura podkožja: Zbog promjena u masnom i vezivnom tkivu pri pritisku se često može napipati zrnata, čvorićasta ili nejednaka struktura potkožja na zahvaćenim područjima.

› Otpornost na mršavljenje: Potkožno masno tkivo na zahvaćenim područjima ruku i nogu, unatoč dietama, redovitoj tjelesnoj aktivnosti i gubitku ukupne tjelesne težine, ne smanjuje se u jednakoj mjeri kao na ostalim dijelovima tijela.

Moguće popratne tegobe:

› Kronični umor, smanjena tjelesna izdržljivost i osjećaj nedostatka energije.

› Osjećaj hladnih nogu ili ruku čak i kada je temperatura okoline ugodna ili visoka.

› Trnci, utrnulost ili povećana osjetljivost na inače blage podražaje.

› Nelagoda u zglobovima te postupno smanjenje pokretljivosti, osobito u uznapredovalim stadijima bolesti.

› Psihološko opterećenje zbog kronične boli, ograničenja u svakodnevnim aktivnostima i promjena izgleda tijela.

› U uznapredovalim oblicima bolesti simptomi mogu značajno utjecati na kvalitetu života, tjelesnu sposobnost i svakodnevno funkcioniranje.

Nesrazmjerno povećanje nogu odnosno ruku u kombinaciji s boli, osjetljivošću na dodir, osjećajem težine i brzim nastajanjem modrica smatra se jednim od najkarakterističnijih kliničkih prikaza lipedema.

Zašto nastaju simptomi lipedema?

Klinički znakovi i simptomi lipedema nastaju kao posljedica karakterističnih promjena u masnom tkivu te njegovoj povezanosti s krvožilnim, limfnim, imunosnim i živčanim sustavom. Upravo te promjene objašnjavaju specifičan obrazac tegoba koji prati bolest.

Bol je jedan od najkarakterističnijih simptoma lipedema i često jedan od prvih razloga zbog kojih pacijentice potraže pomoć. Za razliku od uobičajene mišićne boli ili osjećaja umora nakon napora, može se pojaviti spontano, bez očito uočljivog uzroka, ili je mogu izazvati već blagi pritisci i dodiri.

Nastaje zbog kombinacije više bioloških promjena u zahvaćenom tkivu. Povećane masne stanice, napredujuća fibroza vezivnog tkiva i zastajanje tekućine povećavaju pritisak unutar potkožja te mehanički opterećuju okolne strukture. Istovremeno, promjene u sitnim krvnim žilama stvaraju okruženje koje potiče održavanje boli i povećanu osjetljivost tkiva.

Značajnu ulogu ima i živčani sustav. Istraživanja pokazuju da su kod žena s lipedemom prisutne promjene u percepciji i obradi bolnih podražaja. Zbog toga zahvaćena područja mogu biti osjetljivija na pritisak, dodir ili kretanje, a kod nekih pacijentica bol se javlja već pri podražajima koji kod zdravih osoba obično ne uzrokuju nelagodu.

To pomaže objasniti zašto bol kod lipedema može biti izražena i onda kada vanjske promjene nisu posebno uočljive. Važno je naglasiti da je riječ o izravnoj posljedici bolesti, a ne o psihološkoj reakciji ili smanjenoj toleranciji na bol.

Osjećaj težine u nogama posljedica je kombinacije povećanog volumena patološki promijenjenog masnog tkiva te zastajanja tekućine u međustaničnom prostoru. Mnoge pacijentice opisuju da im noge prema kraju dana postaju izrazito teške, napete i umorne.

Takve se tegobe često pogoršavaju u toplom okruženju, nakon dugotrajnog stajanja ili sjedenja te pri većim tjelesnim opterećenjima, dok odmor i povišeni položaj nogu simptome često barem djelomično ublažavaju.

Oticanje kod lipedema prvenstveno je posljedica promjena na sitnim krvnim žilama (kapilarama), koje su propusnije i lomljivije nego kod zdravog tkiva. Zbog povećane propusnosti kapilara tekućina lakše prelazi iz krvotoka u okolna tkiva, gdje se postupno nakuplja. U uznapredovalim stadijima tome dodatno može pridonijeti i narušena limfna drenaža zbog pritiska povećanog masnog tkiva i fibroze na limfni sustav.

Takve promjene objašnjavaju zašto se oticanje često pogoršava u toplom okruženju, nakon dugotrajnog stajanja ili sjedenja te prema kraju dana. Toplina i gravitacija dodatno povećavaju prelazak tekućine kroz kapilarne stijenke, dok odmor i povišeni položaj nogu simptome često barem djelomično ublažavaju.

Za razliku od nekih drugih oblika oticanja, oteklina kod lipedema često je manje izražena ujutro te se postupno povećava tijekom dneva. Upravo zato mnoge pacijentice primjećuju da su im noge prema večeri osjetno teže, napetije i otečenije nego ujutro.

Brzo nastajanje modrica jedan je od najkarakterističnijih znakova lipedema. Sitne krvne žile (kapilare) u zahvaćenom masnom tkivu lomljivije su i propusnije nego kod zdravog tkiva, zbog čega već i manji udarci ili pritisak mogu uzrokovati krvarenje u potkožje.

Slijedom toga, modrice se pojavljuju češće i izraženije nego kod većine ljudi, ponekad i bez očito uočljivog uzroka. Povećana sklonost nastanku modrica važno je obilježje ove bolesti i često jedan od prvih znakova koje pacijentice primijete godinama prije postavljanja dijagnoze.

S vremenom se u zahvaćenom masnom tkivu razvijaju strukturne promjene povezane s povećanjem masnih stanica i napredujućom fibrozom vezivnog tkiva. Posljedica je karakteristična zrnata, čvorićasta ili nejednaka struktura potkožja koju je često moguće napipati prilikom pregleda. Te promjene nisu samo dijagnostički znak bolesti, već pridonose i osjećaju napetosti, osjetljivosti tkiva te smanjenoj responzivnosti na uobičajene procese razgradnje masti.

Jedna od najkarakterističnijih značajki lipedema jest to što se zahvaćeno masno tkivo na smanjeni unos energije i tjelesnu aktivnost odaziva drugačije nego masno tkivo na ostalim dijelovima tijela. Stoga mnoge pacijentice, unatoč uspješnom mršavljenju, primjećuju da im se opseg trupa smanjuje, dok noge i ruke ostaju nesrazmjerno povećane.

Razlog tomu leži u posebnim biološkim obilježjima lipedemskog masnog tkiva. Masne su stanice povećane, okružene promijenjenim i čvršćim vezivnim tkivom, dok istraživanja ujedno ukazuju na poremećaje u procesima koji uobičajeno omogućuju razgradnju i potrošnju masnih zaliha. Slijedom toga, masno tkivo kod lipedema znatno se teže mobilizira od zdravog masnog tkiva.

To ne znači da zdrava prehrana i tjelesna aktivnost nisu važne. Upravo suprotno — pomažu u održavanju odgovarajuće tjelesne težine, smanjenju upale, poboljšanju tjelesne sposobnosti te usporavanju napredovanja bolesti. Međutim, same po sebi u pravilu ne mogu ukloniti patološki promijenjeno masno tkivo koje je karakteristično za lipedem.

Mnoge žene s lipedemom navode dugotrajan umor i nedostatak energije koji često nisu razmjerni njihovim svakodnevnim opterećenjima. Neke opisuju osjećaj da ih uobičajene aktivnosti umaraju brže nego prije ili brže u usporedbi s drugim osobama slične dobi i tjelesne forme.

Uzrok umora najvjerojatnije je višeslojan. Njegovu nastanku mogu pridonijeti kronična bol, osjećaj težine u udovima, smanjena tjelesna sposobnost, poremećaji spavanja te povećana tjelesna opterećenja povezana s bolešću. Istraživači također proučavaju ulogu sistemskih upalnih i neuroloških mehanizama koji bi mogli dodatno utjecati na pojavu umora kod dijela pacijentica.

Iako sve mehanizme još ne razumijemo u potpunosti, istraživanja dosljedno pokazuju da umor značajno utječe na kvalitetu života mnogih žena s lipedemom te predstavlja važan, iako često zanemaren dio ove bolesti.

Lipedem ne utječe samo na tijelo, već često i na psihološko stanje te kvalitetu života. Život s kroničnom boli, osjećajem težine u udovima, ograničenjima u kretanju te postupnim promjenama izgleda tijela može predstavljati značajno emocionalno opterećenje.

Kod mnogih žena dodatnu patnju uzrokuju godine traženja odgovora, kasna dijagnoza te ponavljajuća iskustva u kojima su njihove tegobe bile pripisivane isključivo tjelesnoj težini, nedostatku kretanja ili načinu života. Istraživanja pokazuju da su depresija, anksioznost i nezadovoljstvo vlastitim tijelom kod žena s lipedemom češći nego u općoj populaciji.

Upravo zato suvremeni pristup lipedemu nije usmjeren samo na smanjenje tjelesnih simptoma, već i na poboljšanje kvalitete života, psihološke dobrobiti te odnosa prema vlastitom tijelu.