VENSKA BOLEZEN

Kako nastaje kronična venska bolest?

Kronična venska bolest posljedica je nepravilnog rada venskih zalistaka i povratnog tijeka krvi u venama.

Venski sustav u nogama osmišljen je tako da omogućuje povratak krvi prema srcu, iako pri tome mora svladavati silu gravitacije. To omogućuje usklađeni rad mišićne crpke nogu i venskih zalistaka. Pri hodu i kretanju kontrakcija lisnih mišića stišće vene te potiskuje krv prema gore, dok venski zalisci djeluju kao jednosmjerni ventili i sprečavaju njezin povratni tijek.

Ako venski zalisci više ne brtve pravilno, krv u venama počinje zaostajati. Zbog povišenog tlaka u venama one se postupno šire, pa se zalisci više ne mogu potpuno zatvoriti. Tako nastaje začarani krug koji vodi do postupnog napredovanja bolesti. U početku se mogu javiti osjećaj teških nogu, bol, oticanje ili vidljive kapilare. Kako bolest napreduje, mogu se razviti proširene vene, a uz dugotrajno povišen tlak u venama dolazi i do promjena na koži te pojave venskih ulkusa.

Suvremeno liječenje nije usmjereno samo na uklanjanje vidljivih proširenih vena, već prvenstveno na otklanjanje nepravilnog protoka venske krvi, koji je glavni uzrok nastanka i napredovanja bolesti.

Noga obavlja vraćanje krvi prema srcu premda krv pritom mora svladavati silu gravitacije. To omogućuje usklađeni rad mišića, venskih zalistaka i disanja.

Pri hodu ili drugom kretanju mišići nogu ritmički se kontrahiraju i opuštaju. Pri svakom stiskanju potiskuju vene i usmjeravaju krv prema gore. Taj mehanizam nazivamo mišićnom crpkom i on predstavlja jedan od najvažnijih načina vraćanja krvi iz nogu.

Venski zalisci djeluju kao jednosmjerni ventili. Otvaraju se kada krv teče prema srcu, a zatvaraju kako bi spriječili njezin povratni tijek. Tijekom udaha, zbog smanjenja tlaka u prsnom košu, dodatno se olakšava povratak krvi prema srcu.

Kronična venska bolest najčešće nastaje u površinskom venskom sustavu, iako se većina krvi prema srcu vraća putem dubokih vena.

Venski sustav nogu čine površinski i duboki venski sustav, koji su međusobno povezani perforantnim venama. Većina krvi iz nogu (oko 90 %) vraća se prema srcu dubokim venskim sustavom, dok kroz površinske vene prolazi oko 10 % venskog protoka.

Unatoč tome, upravo u površinskim venama – prvenstveno u velikoj i maloj veni safeni – najčešće dolazi do popuštanja venskih zalistaka i nastanka proširenih vena. Perforantne vene povezuju oba sustava te usmjeravaju protok krvi iz površinskih u duboke vene.

Ako se venski zalisci više ne zatvaraju potpuno, krv počinje teći unatrag prema stopalu. Ta se pojava naziva venski refluks i predstavlja temeljni mehanizam razvoja kronične venske bolesti.

Povratni tijek krvi uzrokuje zaostajanje krvi i povišen tlak u venama. Zbog toga se vene postupno šire, što dodatno smanjuje učinkovitost venskih zalistaka i pojačava venski refluks. Tako nastaje začarani krug koji vodi do postupnog napredovanja bolesti.

Dugotrajno povišen tlak u venama uzrokuje prodiranje tekućine iz vena u okolna tkiva, što se u početku očituje oticanjem. S vremenom to izaziva kroničnu upalu te postupne promjene na koži i potkožnom tkivu, dok u napredovalim stadijima bolesti može dovesti i do pojave venskih ulkusa.

Kronična venska bolest u pravilu ne prolazi sama od sebe. Ako se ne ukloni uzrok tegoba, dugotrajno povišen tlak u venama postupno uzrokuje sve teže promjene na venskoj stijenci i u okolnim tkivima, a simptomi postaju sve izraženiji.

Rano prepoznavanje bolesti omogućuje pravovremeno liječenje, prije nego što se razviju trajne promjene na koži i u potkožnom tkivu. Suvremeni minimalno invazivni kirurški zahvati učinkovito uklanjaju uzrok nepravilnog protoka krvi, smanjuju rizik od napredovanja bolesti te pomažu u sprječavanju njezinih najtežih komplikacija.