Uzroci nastanka lipedema
Lipedem je posljedica genetskih, hormonskih i čimbenika okoliša, a ne životnih navika.
Lipedem je kompleksna, višefaktorska bolest u čijem razvoju sudjeluje više međusobno povezanih čimbenika. Današnja istraživanja potvrđuju da u nastanku lipedema središnju ulogu imaju genetska sklonost i hormonski utjecaji. Na izraženost simptoma i tijek bolesti mogu utjecati i drugi čimbenici okoliša, no njihovo značenje i dalje je predmet daljnjih istraživanja.
Iznimno je važno naglasiti da lipedem ne uzrokuju prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti ili drugi životni odabiri. Riječ je o patološkom stanju koje se razvija neovisno o volji pojedinca, zbog čega se ne može pripisivati nedostatku discipline ili neodgovarajućem načinu života.
Genetski čimbenici
Genetska sklonost smatra se jednim od ključnih čimbenika u nastanku lipedema. Česta obiteljska pojavnost bolesti potvrđuje značajnu ulogu nasljeđa u njezinim razvoju.
Iako točni genetski mehanizmi još nisu u potpunosti razjašnjeni, istraživanja pokazuju da u nastanku bolesti sudjeluje više različitih gena koji utječu na funkciju masnog, krvožilnog i limfnog tkiva. Suvremena spoznanja stoga lipedem sve više definiraju kao bolest s izraženom genetskom komponentom.
Hormonski čimbenici
Lipedem pogađa gotovo isključivo žene, a prvi znakovi bolesti ili njezino pogoršanje često se javljaju u razdobljima izraženih hormonskih promjena, kao što su pubertet, trudnoća i menopauza. Ova povezanost jasno ukazuje na važnu ulogu hormona u nastanku i razvoju bolesti.
Među hormonskim čimbenicima središnju ulogu ima estrogen. Istraživanja ga prepoznaju kao primarni hormonski čimbenik kod lipedema. Smatra se da poremećaji u funkciji estrogenskih receptora potiču nenormalan rast masnih stanica te utječu na procese koji reguliraju nakupljanje i razgradnju masnog tkiva.
PROČITAJTE VIŠE:
Iako točni geni povezani s lipedemom još nisu konačno definirani, istraživanja pokazuju da bolest ima izraženu nasljednu komponentu. Kod mnogih pacijentica slični se simptomi javljaju kod više članica obitelji, što ukazuje na prijenos genetske sklonosti kroz generacije.
Današnja saznanja pokazuju da u nastanku lipedema ne sudjeluje samo jedan gen, već više različitih genetskih čimbenika. Istraživači su posljednjih godina identificirali nekoliko obećavajućih genetskih područja povezanih s funkcioniranjem masnog i vezivnog tkiva te razvojem krvožilnog i limfnog sustava. Ova otkrića značajno doprinose boljem razumijevanju bolesti te predstavljaju temelj za razvoj preciznijih dijagnostičkih metoda i novih, ciljanih oblika liječenja.
Važno je naglasiti da genetska sklonost sama po sebi još ne određuje hoće li se bolest razviti niti koliko će se izraženo manifestirati. Na njezino izražavanje značajno utječu i hormonski čimbenici, što potvrđuje činjenica da se lipedem najčešće javlja ili pogoršava u razdobljima izraženih hormonskih promjena.
Jedno od najvažnijih dostignuća suvremenih istraživanja lipedema jest bolje razumijevanje njegove hormonske podloge. Sve više dokaza pokazuje da je estrogen ključni regulator procesa koji sudjeluju u nastanku i napredovanju bolesti.
Današnja istraživanja ukazuju na to da je važan mehanizam u pozadini lipedema povezan s promijenjenim funkcioniranjem estrogenskih receptora u masnom tkivu. Takve promjene utječu na procese koji reguliraju pohranu i razgradnju masti, metabolizam masnih stanica te funkcioniranje krvožilnog sustava. Posljedica je postupno nakupljanje masnog tkiva u karakterističnim anatomskim regijama, koje često slabije reagira na uobičajene pristupe smanjenju tjelesne težine.
Ovaj hormonski model pomaže objasniti i karakterističan vremenski tijek bolesti. Prvi simptomi često se javljaju u pubertetu, kada razina estrogena počinje značajnije rasti. Kod mnogih žena bolest se dodatno pogoršava tijekom trudnoće, kada hormonske promjene još jače utječu na rast i raspodjelu masnog tkiva.
Značajna prekretnica može biti i menopauza. Novija istraživanja pokazuju da pad estrogena u krvotoku, uz istovremenu daljnju lokalnu sintezu estrogena u masnom tkivu, može stvoriti uvjete koji ubrzavaju napredovanje bolesti. To pomaže objasniti zašto mnoge pacijentice u ovom životnom razdoblju primjećuju izraženije simptome, brže povećanje zahvaćenih regija te više problema s oticanjem i bolovima.
Istraživači također proučavaju moguću povezanost između hormonske kontracepcije i lipedema. Neke novije studije ukazuju na povezanost između određenih oblika hormonske kontracepcije i jače izraženosti simptoma, no za konačne zaključke potrebna su dodatna istraživanja.
Iako svi mehanizmi još nisu u potpunosti razjašnjeni, današnja znanstvena saznanja dosljedno potvrđuju da hormoni – prvenstveno estrogen – imaju središnju ulogu u razvoju i napredovanju lipedema.

