Zašto se razvija kronična venska bolest?
Na razvoj kronične venske bolesti utječe više međusobno povezanih čimbenika, pri čemu najvažniju ulogu ima genetska sklonost.
Kod većine pacijenata bolest ne nastaje zbog samo jednog uzroka, već zbog postupnog slabljenja venskih zalistaka tijekom godina. Najvažniji čimbenik rizika jest genetska sklonost, budući da je bolest znatno češća kod osoba čiji uži članovi obitelji imaju proširene vene ili druge oblike kronične venske bolesti. Na njezin razvoj utječu i hormonski čimbenici, ženski spol, trudnoća, starenje, prekomjerna tjelesna težina te dugotrajno stajanje ili sjedenje na radnom mjestu.
Na pojedine čimbenike rizika ne možemo utjecati, dok druge odgovarajućim načinom života možemo barem djelomično ublažiti. Njihovo poznavanje omogućuje ranije prepoznavanje bolesti i pravovremeno poduzimanje mjera.
Genetski čimbenici utječu prvenstveno na građu venske stijenke, kvalitetu vezivnog tkiva te funkciju venskih zalistaka. Zbog toga osobe s obiteljskom anamnezom imaju veću vjerojatnost za razvoj kronične venske bolesti, koja se može javiti već u mlađoj odrasloj dobi ili s vremenom brže napredovati. Iako na genetsku sklonost ne možemo utjecati, njezino poznavanje omogućuje ranije prepoznavanje bolesti i pravovremenu specijalističku skrb.
Hormonski čimbenici značajno utječu na razvoj kronične venske bolesti, zbog čega se ona češće pojavljuje kod žena. Progesteron osobito smanjuje napetost venske stijenke, zbog čega se vene lakše šire, a rad venskih zalistaka postaje manje učinkovit. Stoga hormonske promjene mogu pridonijeti nastanku ili bržem napredovanju bolesti.
U trudnoći se hormonskim promjenama pridružuju i povećani volumen krvi u optoku te pritisak rastoće maternice na vene u maloj zdjelici, što dodatno otežava povratak krvi iz nogu prema srcu i povećava tlak u venama. Zbog toga se prvi znaci kronične venske bolesti često javljaju upravo tijekom trudnoće, dok se kod žena s već postojećom bolešću simptomi u tom razdoblju često pogoršavaju.
Starenjem se postupno mijenjaju građa i funkcija venskog sustava. Vene gube elastičnost, vezivno tkivo postaje manje čvrsto, a venski zalisci sve manje učinkovito sprečavaju povratni tijek krvi. Slijedom toga povećava se tlak u venama te vjerojatnost za razvoj kronične venske bolesti. Iako se bolest može pojaviti i kod mlađih osoba, njezina učestalost i napredovanje rastu s dobi.
Prekomjerna tjelesna težina dodatno opterećuje venski sustav i povećava tlak u venama nogu. Zbog većeg mehaničkog opterećenja i otežanog povratka krvi prema srcu, vene moraju raditi pod većim pritisom, što ubrzava njihovo širenje i slabi funkciju venskih zalistaka. Smanjenje tjelesne težine može smanjiti opterećenje venskog sustava te ublažiti simptome bolesti, ali ne može otkloniti već nastala oštećenja venskih zalistaka.
Dugotrajno stajanje ili sjedenje na radnom mjestu smanjuje učinkovitost mišićne crpke nogu, koja ima ključnu ulogu u vraćanju krvi prema srcu. Tijekom dugotrajnog stajanja mišići nogu nedovoljno se kontrahiraju, dok je pri sjedenju protok krvi dodatno usporen zbog savijenog položaja kukova i koljena. Slijedom toga krv sporije otječe iz nogu, a tlak u venama se povećava, što s vremenom može pridonijeti razvoju ili napredovanju kronične venske bolesti.
Osobama koje veći dio dana provedu sjedeći ili stojeći preporučuje se da se više puta dnevno prošetaju ili naprave nekoliko vježbi za aktivaciju lisnih mišića. Već nekoliko minuta hoda potiče rad mišićne crpke, poboljšava venski protok te smanjuje zaostajanje krvi u venama.
Posttrombotički sindrom posebna je oblika kronične venske bolesti koja se može razviti nakon preboljene duboke venske tromboze. Čak i nakon uspješno liječene tromboze može doći do trajnog oštećenja venskih zalistaka ili djelomičnog začepljenja dubokih vena, zbog čega je povratak krvi iz nogu prema srcu trajno otežan.
Slijedom toga tlak u venama ostaje povišen, što može uzrokovati kronično oticanje, bol, osjećaj teških nogu, promjene na koži te u napredovalim stadijima bolesti i pojavu venskih ulkusa. Budući da se tegobe mogu razviti ili pogoršati i nekoliko godina nakon preboljene tromboze, kod tih je pacijenata iznimno važno dugoročno praćenje venskog sustava.

