LIPEDEM

Dijagnostika lipedema

Precizna dijagnoza temelj je uspješnog liječenja.

Postavljanje dijagnoze lipedema zahtijeva specijalističko znanje i sustavan dijagnostički pristup. Temelji se na karakterističnoj kombinaciji simptoma, kliničkih znakova i nalaza pri pregledu te na pažljivom razlikovanju lipedema od drugih bolesti sa sličnim tegobama.

Dijagnostički postupak u našem centru temelji se na najnovijim europskim stručnim preporukama, uključujući njemačke smjernice za lipedem S2k iz 2024. godine, koje trenutno predstavljaju najopsežnije i najpriznatije kliničke usmjerenoisti na tom području.

Za što precizniju i cjelovitiju procjenu primjenjujemo strukturirani trostruki dijagnostički pristup.

1. Uvodni upitnik i razgovor

Razumijevanje vaših tegoba prvi je korak do pravilne dijagnoze.

Po dolasku u naš centar najprije ispunjavate strukturirani upitnik kojim procjenjujemo prisutnost i izraženost najčešćih simptoma lipedema. Upitnik uključuje procjenu tegoba kao što su bol, osjetljivost na dodir, osjećaj težine, oticanje, nastanak modrica te utjecaj simptoma na svakodnevni život.

Upitnik predstavlja polazište za dubinski razgovor sa specijalistom koji slijedi u sklopu pregleda. Tijekom razgovora detaljno analiziramo razvoj i tijek tegoba, obiteljsku anamnezu, hormonske čimbenike, eventualna popratna oboljenja, prethodna liječenja i kirurške zahvate te upotrebu lijekova.

Takav pristup omogućuje cjelovito razumijevanje zdravstvenog stanja svake pacijentice te predstavlja važan temelj za daljnju dijagnostičku obradu.

2. Specijalistički klinički pregled

Temelj postavljanja dijagnoze.

Tijekom pregleda procjenjujemo raspodjelu masnog tkiva, značajke kože i potkožja, prisutnost boli i osjetljivosti na dodir, oblik udova te karakteristične prijelaze u području gležnjeva i zapešća. Posebnu pozornost posvećujemo strukturi potkožnog tkiva, prisutnosti modrica, oticanju te drugim karakterističnim znakovima bolesti.

Na temelju nalaza definiramo tip i stadij bolesti te procjenjujemo njezinu izraženost, što predstavlja važnu osnovu za planiranje daljnje obrade i liječenja.

3. Duplex ultrazvučni pregled vena

Važan dio cjelovite dijagnostike.

Kod svih pacijentica obavljamo duplex ultrazvučni pregled venskog sustava donjih udova.

Kronična venska bolest može uzrokovati oticanje, osjećaj težine u nogama i druge tegobe koje mogu nalikovati simptomima lipedema. Budući da se obje bolesti često pojavljuju istovremeno, procjena venskog sustava važan je dio dijagnostičkog postupka i planiranja liječenja.

Ultrazvučni pregled ujedno omogućuje procjenu potkožnog tkiva i debljine masnog sloja te tako predstavlja dragocjenu dopunu kliničkom pregledu.

Precizna dijagnoza kao osnova liječenja

Cilj dijagnostičkog postupka nije samo potvrda ili isključivanje lipedema, već prvenstveno cjelovito razumijevanje tegoba pojedine pacijentice. Na temelju anamneze, kliničkog pregleda i ultrazvučnog pregleda s visokim stupnjem pouzdanosti možemo utvrditi prisutnost bolesti, njezin tip i stadij te prepoznati eventualna popratna stanja koja mogu utjecati na odabir liječenja.

Važan dio dijagnostičke obrade predstavlja i razlikovanje lipedema od drugih bolesti sa sličnim simptomima. U nastavku donosimo najvažnije razlike između lipedema, limfedema, pretilosti i kronične venske bolesti.

Kako razlikujemo lipedem od drugih sličnih stanja?

Diferencijalna dijagnostika lipedema

Jedan od najvažnijih koraka pri postavljanju dijagnoze jest razlikovanje lipedema od drugih bolesti koje mogu uzrokovati povećanje opsega udova, oticanje ili promjene u raspodjeli masnog tkiva.

Lipedem je najčešće potrebno razlikovati od pretilosti, limfedema i kronične venske bolesti. Iako se pojedini simptomi mogu preklapati, lipedem ima karakterističnu kombinaciju kliničkih znakova koja omogućuje pouzdano prepoznavanje bolesti.

Najvažnije razlike sažete su u tablici u nastavku.

TABELA:

Važno: Lipedem i pretilost često se pojavljuju istovremeno. Također, u uznapredovalim stadijima bolesti može doći do sekundarne zahvaćenosti limfnog sustava i razvoja lipolimfedema. Zato je za preciznu dijagnozu uvijek potrebna cjelovita specijalistička obrada.

Niti jedna pojedinačna značajka sama po sebi ne potvrđuje niti isključuje lipedem. Dijagnoza se temelji na cjelovitoj procjeni simptoma, kliničkih znakova i nalaza pri specijalističkom pregledu.

 

Lipedem nije oblik pretilosti, iako se oba stanja mogu pojavljivati istovremeno. Kod pretilosti se potkožno masno tkivo u pravilu nakuplja po cijelom tijelu, uključujući trup, trbuh, leđa, ruke i stopala. Kod lipedema se pak masno tkivo nakuplja samo na udovima, dok stopala i šake ostaju pošteđeni.

Važna je razlika i u odgovoru na mršavljenje. Kod pretilosti se masno tkivo u pravilu smanjuje po cijelom tijelu, dok se masno tkivo kod lipedema na smanjeni unos energije i tjelesnu aktivnost odaziva znatno slabije. Stoga mnoge pacijentice primjećuju da se mršavljenjem smanjuje prvenstveno opseguir trupa, dok noge ostaju nesrazmjerno povećane.

Za lipedem su osim toga karakteristični bol, osjetljivost na dodir i povećana sklonost nastanku modrica, što kod pretilosti nije karakteristično.

ako obje bolesti uzrokuju povećanje opsega udova, riječ je o dvama različitim poremećajima s različitim mehanizmom nastanka. Limfedem je posljedica poremećene funkcije limfnog sustava, zbog koje se limfna tekućina ne može učinkovito odvoditi iz tkiva te se počinje nakupljati u zahvaćenom dijelu tijela. Lipedem je pak primarno bolest masnog tkiva, pri kojoj je funkcija limfnog sustava u ranim stadijima u pravilu još očuvana.

Lipedem gotovo uvijek zahvaća obje noge simetrično i u pravilu ne obuhvaća stopala niti šake. Nasuprot tome, limfedem je često jednostran ili izraženiji na jednoj strani tijela te često zahvaća i stopala odnosno šake. Za limfedem je karakterističan i pozitivan Stemmerov znak, koji kod lipedema u pravilu nije prisutan.

Bol, osjetljivost na dodir i brzo nastajanje modrica znatno su karakterističniji za lipedem, dok pacijentice s limfedemom češće opisuju osjećaj napetosti i punoće zbog zastajanja limfne tekućine.

Iznimno je važno naglasiti da se obje bolesti mogu pojaviti i istovremeno. U uznapredovalim stadijima lipedema može doći do sekundarne zahvaćenosti limfnog sustava i razvoja lipolimfedema.

Kronična venska bolest, u koju spadaju i proširene vene (varikoziteti), čest je uzrok oticanja nogu, osjećaja težine, napetosti i umora u donjim udovima. Nastaje zbog oslabljene funkcije venskih zalistaka, uslijed čega se krv dulje zadržava u venama, raste tlak u venskom sustavu, a tekućina počinje prelaziti u okolišna tkiva.

Iako neke tegobe mogu nalikovati na lipedem, postoje važne razlike. Oteklina kod kronične venske bolesti često se smanjuje nakon noćnog odmora ili podizanja nogu te je obično tjestasta (udubljiva), što znači da nakon pritiska na kožu ostaje privremeno udubljenje. Kod lipedema oticanje u pravilu slabije reagira na takve mjere, a potkožje je često zrnato ili čvorićasto zbog strukturnih promjena u masnom i vezivnom tkivu.

Za lipedem su osim toga karakteristični bol na dodir, povećana preosjetljivost tkiva te brzo nastajanje modrica, što kod kronične venske bolesti u pravilu nije u prvom planu.

Iako kompresijska terapija koristi kod oba stanja, kod lipedema u pravilu ne uklanja sve simptome jer ne utječe na temeljno patološki promijenjeno masno tkivo. Upravo je zato precizno razlikovanje ovih dviju bolesti važa dio dijagnostičkog postupka i planiranja liječenja.