Simptomi i znakovi kronične venske bolesti
Kronična venska bolest može se očitovati različitim simptomima i vidljivim promjenama koje se obično razvijaju postupno.
Prvi znakovi bolesti često su blagi pa ih mnogi pripisuju umoru, starenju ili dugotrajnom stajanju odnosno sjedenju na radnom mjestu. Kako bolest napreduje, tegobe postaju sve izraženije, pojavljuju se vidljive promjene na venama i koži, a bez odgovarajućeg liječenja mogu nastati i trajne promjene na koži te venski ulkusi.
Karakteristično je da se simptomi obično pojačavaju prema kraju dana, nakon dužeg stajanja ili sjedenja te u toplijim mjesecima. Olakšanje često donose hodanje, kretanje i podizanje nogu iznad razine srca, čime se smanjuje tlak u venama.
Kapilare ili paukaste vene (teleangiektazije) sitne su crvene, modrikaste ili ljubičaste žilice koje se nalaze tik ispod površine kože. Izuzetno su česte, osobito kod žena, te se s dobi pojavljuju sve češće. Procjenjuje se da ih ima najrazvijenija polovica odraslih žena te značajan udio muškaraca.
Mrežaste vene nešto su veće modrikaste podkožne vene koje često predstavljaju prijelaz između kapilara i proširenih vena.
Iako su kapilare i mrežaste vene najčešće prvenstveno estetski problem, kod nekih osoba mogu predstavljati i prvi znak kronične venske bolesti. Njihova prisutnost sama po sebi još ne znači da će bolest napredovati ili da je liječenje uvijek potrebno. Međutim, kada ih prate osjećaj teških nogu, bolovi, oticanje ili proširene vene, preporučuje se ultrazvučni pregled venskog sustava.
Tegobe kod kronične venske bolesti izravna su posljedica povišenog tlaka u venama. Tijekom dugotrajnog stajanja ili sjedenja krv se, zbog oslabljene funkcije venskih zalistaka, nakuplja u venama nogu, pa tlak u njima postupno raste. Slijedom toga javljaju se osjećaj teških nogu, umor, bolovi i oticanje, koji su obično najizraženiji prema kraju dana.
Pri hodanju se aktivira mišićna crpka koja pomaže potiskivati krv prema srcu i smanjuje zaostajanje krvi u venama. Sličan učinak ima i podizanje nogu iznad razine srca, zbog čega se simptomi često ublažavaju nakon odmora ili tijekom spavanja.
Oticanje je jedna od najčešćih posljedica kronične venske bolesti i nastaje zbog dugotrajno povišenog tlaka u venama. Kada tlak u sitnim krvnim žilama postane previsok, tekućina počinje prelaziti iz krvotoka u okolna tkiva, gdje se postupno nakuplja.
U ranim stadijima bolesti oticanje se obično javlja oko gležnjeva i prema kraju dana, dok nakon noćnog odmora ili podizanja nogu većinom prolazi. Ako bolest napreduje, zaostajanje tekućine postaje sve izraženije, u tkivima se razvija kronična upala, a oticanje može postati trajno i manje osjetljivo na odmor.
Dugotrajno povišen tlak u venama ne zahvaća samo vene, već i kožu te potkožno tkivo. Zbog kroničnog nakupljanja krvi crvena krvna zrnca počinju prelaziti kroz stijenku sitnih krvnih žila u okolna tkiva. Prilikom njihova razpadanja oslobađa se pigment željeza (hemosiderin), koji uzrokuje karakteristično smečkasto obojenje kože, najčešće u području gležnjeva.
Istovremeno, dugotrajno zaostajanje krvi pokreće kroničnu upalu koja postupno mijenja građu kože i potkožnog tkiva. Mogu se pojaviti svrbež, venski ekcem te zadebljanje i otvrdnuće kože i potkožja, poznato kao lipodermatoskleroza.
Te promjene predstavljaju napredovali stadij kronične venske bolesti. Koža postaje manje elastična, slabije prokrvljena i osjetljivija na ozljede, zbog čega se značajno povećava rizik od nastanka venskog ulkusa.
Venski ulkus predstavlja najtežu komplikaciju kronične venske bolesti. Nastaje kao posljedica dugotrajno povišenog tlaka u venama, kronične upale te poremećene opskrbe kože kisikom i hranjivim tvarima. Zbog toga koža postupno gubi sposobnost zacjeljivanja, a već i manja ozljeda može uzrokovati nastanak dugotrajne otvorene rane.
Venski ulkusi najčešće se razvijaju s unutrašnje strane donjeg dijela potkoljenice, tik iznad gležnja. Bez liječenja sporije zacjeljuju, često se ponavljaju i mogu značajno utjecati na kvalitetu života.
Uspješno liječenje nije usmjereno samo na zacjeljivanje ulkusa, već prvenstveno na uklanjanje samog uzroka bolesti – venskog refluksa odnosno nepravilnog protoka krvi u venama. Kombinacija odgovarajuće kompresivne terapije i liječenja osnovne venske bolesti značajno ubrzava zacjeljivanje te smanjuje rizik od ponovnog nastanka ulkusa.

