Kirurško liječenje kronične venske bolesti
Suvremeno kirurško liječenje nije usmjereno samo na uklanjanje vidljivih proširenih vena, već prvenstveno na korekciju nepravilnog protoka krvi koji je glavni uzrok njihova nastanka.
Kod kronične venske bolesti cilj je liječenja ukloniti nepravilni protok krvi (venski refluks) koji uzrokuje povišen tlak u venama, simptome i napredovanje bolesti. Suvremeni minimalno invazivni zahvati omogućuju ambulantno liječenje kroz ubode na koži veličine svega 1 do 2 mm, u lokalnoj anesteziji te bez potrebe za općom anestezijom i hospitalizacijom. Zahvat obično traje od 30 do 90 minuta, ovisno o opsegu, a većina se pacijenata već nakon nekoliko dana može vratiti uobičajenim svakodnevnim aktivnostima.
Odabir metode liječenja uvijek je individualan. Temelji se na preciznoj ultrazvučnoj pretrazi, anatomiji zahvaćenih vena, opsegu bolesti te željama i očekivanjima pacijenta.
Minimalno invazivno kirurško liječenje može uključivati:
● endovensku lasersku ili radiofrekventnu ablaciju (EVLA, RFA) endovensku ablaciju medicinskim ljepilom (VenaSeal®)
● miniflebektomije i mikroflebektomije
● ultrazvučno vođenu sklerozaciju
● ambulantnu sklerozaciju (za paučaste i retikularne vene)
Endovensko termičko liječenje danas predstavlja zlatni standard suvremenog liječenja kronične venske bolesti. U ovu skupinu spadaju laserska (EVLA) i radiofrekventna ablacija (RFA), koje djeluju po istom principu – kontroliranim zagrijavanjem uzrokuju trajno zatvaranje oboljele vene, nakon čega se krv prirodno preusmjerava u zdrave vene.
Zahvat se izvodi pod stalnim nadzorom ultrazvuka, kroz sitan ubod na koži u lokalnoj tumescentnoj anesteziji. Izbor između laserske i radiofrekventne ablacije ovisi prvenstveno o anatomiji zahvaćene vene te iskustvu kirurga, budući da obje metode postižu usporedive dugoročne rezultate.
Kod odabranih pacijenata oboljelu venu možemo zatvoriti i posebnim medicinskim ljepilom (cijanoakrilatom). Ova metoda omogućuje trajno zatvaranje vene bez primjene toplinske energije i ne zahtijeva primjenu lokalne anestezije oko same vene. Zbog specifičnih indikacija primjenjujemo je prvenstveno kod pažljivo odabranih pacijenata.
Klasična operacija s uklanjanjem velike ili male vene safene (stripping) desetljećima je bila standard liječenja kronične venske bolesti. Danas su je u velikoj većini slučajeva zamijenile suvremene minimalno invazivne endovenske metode, koje omogućuju jednaku ili veću učinkovitost uz manji kirurški zahvat, manje posoperativne bolove i brži oporavak.
Stripping se danas primjenjuje samo iznimno, kada endovensko liječenje zbog anatomskih osobitosti ili drugih razloga nije prikladno.
Mini- i mikroflebektomije kirurške su metode za uklanjanje proširenih vena kroz iznimno male ubode na koži u lokalnoj anesteziji. Omogućuju uklanjanje proširenih i vijugavih potkožnih vena bez većih kirurških rezova, zbog čega zahvat u pravilu ne zahtijeva šivanje.
U našem centru razlikujemo miniflebektomije i mikroflebektomije prema veličini uboda na koži koje pravimo tijekom zahvata. Kod miniflebektomije vene uklanjamo kroz ubode veličine 1,5 do 2 mm, dok kod mikroflebektomije koristimo još manje ubode od svega 1 mm. Zbog iznimno malih ranica na koži, ožiljci su nakon zacjeljivanja u pravilu jedva primjetni, a kod većine pacijenata nakon nekoliko mjeseci postaju praktički nevidljivi.
Mini- i mikroflebektomije najčešće kombiniramo s endovenskim termičkim liječenjem jer tako istovremeno uklanjamo mjesto nastanka venskega refluksa i primarno vidljive proširene vene. Takav kombinirani pristup omogućuje najbolji funkcionalni i estetski rezultat.
Kod ultrazvučno vođene sklerozacije pod stalnim nadzorom ultrazvuka u oboljelu venu ubrizgavamo posebno sklerozantno sredstvo u obliku pjene ili tekućine, koje uzrokuje njezino trajno zatvaranje. Krv se potom preusmjerava u zdrave vene, čime se uklanja nepravilni protok.
Metoda je primarno prikladna za liječenje pojedinačnih dublje smještenih proširenih vena, povratka bolesti (recidiva) nakon ranijeg liječenja te vena koje zbog svoje anatomije nisu pogodne za endovensko termičko liječenje.
Ultrazvučni nadzor kirurgu omogućuje precizno praćenje tijeka zahvata i primjenu sklerozantnog sredstva izravno u oboljelu venu, što značajno pridonosi sigurnosti i uspješnosti liječenja.
Sklerozacija predstavlja zlatni standard u liječenju paučastih (mrežastih/metličastih) vena. Tijekom zahvata pomoću iznimno tanke igle u pojedine se žilice ubrizgava sklerozantno sredstvo u obliku tekućine ili pjene, koje uzrokuje njihovo postupno zatvaranje. S vremenom se tretirane vene razgrađuju i postaju sve manje vidljive.
Za postizanje optimalnog estetskog rezultata obično je potrebno nekoliko uzastopnih tretmana (ovisno o opsegu), budući da se sve paučaste vene u pravilu ne mogu ukloniti tijekom samo jednog zahvata. Sklerozacija se izvodi ambulantno, traje svega nekoliko minuta i ne zahtijeva posebni oporavak.
Prije početka liječenja iznimno je važno ultrazvučnim pregledom isključiti eventualnu prisutnost venskog refluksa. Ako je refluks prisutan, a prethodno se ne sanira, nakon sklerozacije mogu se ubrzano razviti nove paučaste vene.
Suvremena venska kirurgija u potpunosti se temelji na preciznoj ultrazvučnoj dijagnostici. Ultrazvok pritom ne služi samo za postavljanje dijagnoze, već predstavlja nezaobilazan dio planiranja i samog izvođenja zahvata.
Kirurg pomoću ultrazvuka precizno definira tok oboljelih vena, utvrđuje točno mjesto nastanka venskog refluksa te tijekom zahvata u potpunosti prati položaj katetera ili igle. Takav pristop omogućuje znatno preciznije, sigurnije i učinkovitije liječenje.
Odabir kirurškog i minimalno invazivnog liječenja temelji se na ultrazvučnoj dijagnostici i specifičnoj anatomiji zahvaćenog venskog sustava. Cilj je odabrati pojedinačnu metodu ili kombinaciju metoda koja omogućuje učinkovito uklanjanje venskog refluksa i postiže najbolji dugoročni rezultat.
Kod većine pacijenata liječenje se temelji na endovenskom termičkom zatvaranju (ablaciji) vene safene, koje po potrebi dopunjujemo miniflebektomijama, mikroflebektomijama ili ultrazvučno vođenom sklerozacijom (UGFS).
Pacijenti ustaju i hodaju odmah po završetku zahvata. Tijekom prvih dana preporučuje se redovito hodanje na kraće udaljenosti, dok je potrebno izbjegavati veće tjelesne napore i sportske aktivnosti.
Kompresivne čarape obično se preporučuje nositi oko tjedan dana, odnosno u skladu s uputama liječnika. Duljina bolovanja ovisi o opsegu zahvata i prirodi posla. Kod većine pacijenata oporavak trajanje bolovanja iznosi od jednoga do dva tjedna.

